GLEDALI SMO: Film “Strahinja Banović” / “As far i can walk”, 2021. – od 13.10. u bioskopima
Režiser Stefan Arsenijević je za realizaciju svog drugog celovečernjeg igranog filma čekao neverovatnih 13 godina.
Autor koji se proslavio svojim kratkometražnim filmom “A(Torzija)” iz 2003. godine za koji je dobio nagradu “Zlatni medved” na filmskom festivalu u Berlinu u tih dugih 13 godina učestvovao je samo u filmu omnibusu koji je pored njega režiralo još 6 reditelja – “Do Not Forget Me Istanbul”.
13 godina je prošlo od njegovog filmskog debija iz 2008. godine “Ljubav i drugi zločini” sa Anicom Dobrom u glavnoj ulozi.
Sa ovim filmom nije postigao veliki uspeh, pa je možda i zato toliko promišljao novi film.
“Ljubav i drugi zločini” je bio nažalost konfuzan film u kome nisu u potpunosti iskorišćeni talenti Anice Dobre i Feđe Stojanović.
Kakve veze ima srpski ep o oproštaju voljenoj ljubi sa migrantima?
Šta sve znamo o filmu koji je na svojoj festivalskoj premijeri osvojio glavnu nagradu na festivalu u Karlovim Varima u Češkoj.

Filmska ekipa je imala tu čast da otvori 50-ti jubilarni FEST 25.februara. Posle te premijere imala je još par projekcija na FEST-u a bioskopska distribucija u Srbiji kreće 13.10.2022.
Radnja filma se opisuje ovako:
“Film je moderna adaptacija čuvene narodne epske pesme Banović Strahinja smeštena u savremeni kontekst izbegličke krize.
Glavni junak je mladi migrant iz Afrike koji je, u želji da se što bolje uklopi u novu sredinu, uzeo srpsko ime Strahinja.
Sa svojom ženom Ababuo živi u izbegličkom kampu u Krnjači, dok novi talas izbeglica, među kojima je i harizmatični Ali, ne unese nemir u njihov život.”

Prvi komentari o filmu Stefana Aksentijevića govore da je autor dobro spoji nacionalnu tradiciju i svetski aktuelnu temu migracija i da se ipak ne radi o filmu koji na kraju nema neku vrstu srećnog kraja.
Na svom startu kroz uspešan festivalski život dobio je 7 nagrada.
Ovaj film ne može da bude naš kandidat za nagradu za strani film za Oskara.
Ovo nam je reditelj film i potvrdio u ličnom razgovoru.
Razlog je što je snimljen na engleskom jeziku.
RANIJE ADAPTACIJE EPSKE PESME “BANOVIĆ STRAHINJA”:
Prva verzija epske pesme “Banović Strahinja” snimljena je 1981. i verno je pratila duh narodne pesme.
U toj adaptaciji su glavne uloge igrali Franco Nero i Dragan Nikolić.
Sada autor novog filma u prvi plan stavlja ime Strahinja verovatno da bi se razlikovao od čuvenog filma iz 1981.godine.
U teatru je bilo postavljeno jedno zaisigurno remek delo nastalo po Mihizovoj adaptaciji epske pesme “Banović Strahinja” – predstava “Banović Strahinja” u režiji Nikite Milivojevića sa glumcima koji su ostvarili uloge života: Svetozarom Cvetkovićem i Varjom Đukić.
Uživajte u sigurni smo najboljoj pozorišnoj adaptaciji ove večne narodne pesme:
UTISCI O FILMU (otkrivamo delove radnje):
Film je na FEST-u imao samo par projekcija jer je distribucija planirana tek oktobra 2022.godine.
Ono što je reditelj pominjao u intervjuima je da je ovo prvenstveno priča o ljubavi i o oproštaju.
Kao takva nije joj bilo potrebno referisanje na čuvenu epsku pesmu jer sem ljubavnog trougla koji donekle postoji i u epskoj pesmi nikakvog dodira nema sa ovom epskom pesmom.
Nećemo se baviti odstupanjima ovog filma od epske pesme “Banović Strahinja” jer to nema nikakvog smisla.
Ako neko želi da oseti duh epske pesme prenesen u savremeno ruho može na gornjem linku da pogleda sjajnu predstavu rađenu za “Grad Teatar Budva”, koja je rađena po drami “Banović Strahinja” koju je 1963.godine napisao Borislav Mihajlović Mihiz.
Film prati priču o Strahinji i njegovoj ženi Ababuo koji žive u izbegličkom kampu u Krnjači.

Dok je Strahinja našao smisao boravka u Srbiji igranjem fudbala i pomaganjem izbeglicama da nađu prevoz do granice njegova žena Ababuo nije zadovoljna životom u Srbiji.
Saznajemo da su proterani iz Nemačke pre dve godine jer su bili ekonomske izbeglice pa nisu dobili azil.
Za razliku od njih “političke izbeglice” iz Sirije imaju veće šanse za dobijanje azila.
Sada se Strahinja i Ababuo se nalaze u nekoj međufazi gde izgleda ni oni sami nisu rasčistili šta žele – Strahinja očito da ostane jer je podneo zahtev za azil a Ababuo po svemu viđenom nije zadovoljna tim razvojem događaja.
Kada se Strahinji pruži prilika da ga profesionalno angažuju u fudbalskom timu to je razlog više za ostanak u Srbiji.

Po povratku u izbeglički kamp, kasno noću posle proslave primanja u tim, ne nalazi svoju ženu.
Saznaje da je otišla put mađarske granice sa sirijcima.
Sirijca Alija, profesora na fakultetu književnosti u Alepu, Ababuo je upoznala pre par dana i očito odlučila da joj on može biti ulaznica za Zapad. Konkretno Englesku gde Ali namerava da se skrasi.
Narednih 40 minuta, moramo priznati nepotrebno dugo, pratimo Strahinjin put za Ababuo prvo preko mađarske granice a zatim preko Mađarske do austrijskog kampa za izbeglice.
Dolazak u austrijski kamp gde Strahinja bez problema nalazi Ababuo takođe deluje prilično lako ostvaren obzirom da smo svi upoznati sa mukama izbeglica na svom putu ka Zapadu.
Da li ovaj film može da baci drugačije svetlo na razumevanje drugih problema izbeglica, osim ljubavnih.
Nismo sigurni jer je autoru prvenstveno bio cilj da prikaže ljubavnu priču.

Susret sa Alijem i Ababuo i konačno stavljanje Ababuo pred svršen čin da odluči koga želi i gde želi da živi – potez je novog savremenog viteštva.
Strahinja ne želi da čeka ali ne želi ni da vrši nepotreban pritisak na svoju ženu.
Sa druge strane Strahinja zna šta je dobro za njega i kada Ababuo pokaže opiranje toj ideji prepušta joj konačnu odluku.
Želi li da pođe sa njim ili sa Alijem u novi život u nepoznato.
Razrešenje će videti svako ko od 13 oktobra pogleda ovaj film u srpskim bioskopima.
Film sigurno neće igrati dugo u bioskopima pa preporučujemo da ga pogledate već tokom oktobra meseca.
Glavnu ulogu je ostvario upečatljivi Ibrahim Koma, dok njegovu suprugu takođe sjajno glumi Nancy Mensah-Offei. Ulogu Alij, veoma male minutaže, igra Maxim Khalil.
Zaboravite epsku pesmu “Banović Strahinja” – u ovom filmu ima je malo.
Samo se povremeno čuje glas naratorke (Branka Pujić) koja govori izvode iz epske pesme “Banović Strahinja”.
Ovo je “Strahinja Banović” ili bolje reći film “As far i can walk” film o sudbini izbeglica koji kao i svi ljudi sveta imaju svoje ljubavne dileme.

Film o oproštaju i vremenu kada treba neke stvari pustiti da idu svojim tokom.
“Treba birati koje bitke ćeš da vodiš u životu”.
Kao da je novi Strahinja svestan toga kada je potrebno stati.
Oni koji očekuju adaptaciju epske pesme “Banović Strahinja” sa dosta paralela na moralne dileme i kritičko promatranje problema vremena i društva svakako to neće dobiti u ovom filmu.
Oni koji očekuju ljubavnu priču kakvu sigurno nisu imali prilike da vide – biće zadovoljni ponuđenim.
Očekuje vas sjajna gluma posebno glavnog glumca i odlično snimljen film koji se lako gleda iako obrađuje jednu tešku temu kakva je migratska kriza.
Mi smo očekivali ipak više barem neke misli iz zasigurno jedne od naših najvećih epskih pesama “Banović Strahinja” a pogotovo Mihizove adaptacije.
Ovo je ocena za ovo drugo – ljubavni film o oproštaju: